Kada postaneš stomak

Iz dana u dan stalno ista pitanja i isti odgovori i iste reakcije, drugi ljudi, ista ja, malo veća nego jučer, malo umornija nego prekjučer i malo strpljivija nego sutra.

SVIZAC BROJ JEDAN:

Dobar dan, molim jedan kruh.

Oooooo, pa kad ćete vi više roditi?

Za dva mjeseca.

Štooo? Tek! Pa kolki ste, ja sam mislila da ste već trebali roditi.

Ostale: Dobar dan dobar dan, prenijeli ste? Nosite dvojke? Jeste sigurni da ne? Možda trojke ha ha ha. Bit će to Herkules!

SVIZAC BROJ DVA:

Dobar dan, stavljam košaricu na blagajnu. Ona klika. On dolje skakuće i proteže se da vidi što se na blagajni događa. Beba u stomaku poskakuje.

Nosite curicu? Osmijeh od uha do uha.

Ne, dečka, pristojno se smješkam.

Ajooooj, ma bitno da je zdrav! Razočaranje ne uspijeva skriti ni ispod naočala.

I to je taj šah mat. Nema riječi koja neće zvučati kao obrana ili utjeha. Jer ono što je u njihovim glavama ne može izbrisati ono što je u mome srcu i životu.

Sva sreća da su nam glave odvojene i da nam se dotiču samo pogledi. Sva sreća da mišljenja nisu zarazna, ili ako i jesu, da ste na vrijeme cijepljeni od njih.