U malo stakla štošta stane

Što radi majka i trudnjača u dva u noći?

Što radi otac i trudnjačin pomagač u dva u noći?

Ona treći dan čisti bijele šljive.

Bijele šljive koje su zapravo žute i koje su strašno vezane za svoje koštice.

Koje vole imati pjege po obrazima i koje su najfinije šljive na planeti.

Bijele tj. žute šljive koje je od pamtivijeka imala u dvorištima koja više nisu njena,

koje nikada nije vidjela da ih prodaju u kupovima na pijacama i

koje u pekmezu imaju okus marelica.

Boja, tekstura i miris

Treći dan, ne jer ih je puno,

već treći dan jer ne stiže od teturajućeg znatiželjnika

koji ne umije da spava i

koji ne umije da se smireno igra.

Što očekivat od 17mjesečnjaka s izlazećim očnjacima?

Njemu šljive nisu bitne.

Osim kada se pretvara da su loptice koje ne odskaču.

Plava loptoca šljivica

On, otac,

dok ona uspavljuje probuđenika u jedna u noći,

grije teglice u rerni i priređuje ručnike za umatanje mirisnog pekmeza,

gugla procese pasterizacije i

njoj traži rakiju. Ne za piti.

Za očistiti rubove nespretno umrljane umornom rukom njenom.

Samo za nas su ubrane. Tamo u nekom selu na brdu u Brodu.

Samo za nas su putovale u koferu na točkiće kilometrima do Zagreba.

Pa se vozile u autu po umornim asfaltnim ulicama

i gledale Sljeme s balkona.

Jedna ali pobjeda

Tri dana?

Tri dana za jednu bočicu pekmeza?

Do dva u noći?

Pobogu, zašto?

Eh.

Nije to bočica pekmeza.

To je miris djetinjstva i

okus sreće i

zagrljaja i

ljetne kuhinjice u jednom drugom brdu u Brodu.

To je ljeto u staklenci.

To je dom u staklenci.

Obitelj.

To smo mi.

Uporni.

Određeni.

Zajedno.

Do dva u noći.

RECEPT ZA JEDNU TEGLICU POBJEDNICU:

Očišćene i oprane bijele šljive, grama 1350

šećer, grama 130, reda radi

Šljive usitniti štapnim mikserom, ne previše.

Staviti kuhati. Kad zavrije prebaciti na laganu vatru i kuhati i miješati dok se ne dobije odgovarajuća gustina.

Da je kuhano - zna se tako što prođemo kuhačom po dnu - i vidi se trag dna.

Daje dovoljno gusto, zna se tako što se žlica pekmeza stavi na tanjurić i kad se ohladi u slast se pojede - najdraži dio djetinjstva

Sreća

Pasterizacija, sterilizacija:

Ima sto načina, ja svaki put odaberem jedan :D

Ovaj puta ugrijane staklenke i poklopci na 150.

Vruć pekmez u vruće staklenke.

Vraćanje u ugašenu rernu da se lagano hladi.

Ili kratko vraćanje da se stvori korica, pa onda umatanje u ručnike i stavljanje u rajnglu, da se lagano hladi tijelom noći i stvori vakuum. 

Sve to napraviti, kao za zimu, i sutradan načeti i pojest cijelu teglicu s palačinkama :D