Deložacija (vježbe za prirodno poticanje trudova)

(vježbe u videu na kraju posta)
Prvo strepiš 39 tjedana da trudovi ne počnu prerano. Onda u 40+1 tjednu trudnoće guglaš i istražuješ sve moguće načine deložiranja bebe van.


Jer,
pod A, želiš što prije upoznat dijete,
pod B, želiš što prije vratit se u prvo stanje (oh, zablude, prvo stanje ne postoji, samo, treće, četvrto, peto…) i
pod C, NE ŽELIŠ da te induciraju.




I tako krene sa svježim datuljama, ljutom hranom, čajem od malinova lišća…pa u 41 već marširaš kilometrima, zoveš prijatelje da pitaš seli li tko da malo pomogneš pri nošenju teških stvari,  pri pregledima i sestre i doktori mašu glavom uz napomene da muž „radi svoj posao“. 

Kako odmiče 41 tjedan, tako se penješ stepenicama na peti kat, radiš čučnjeve (ako se to mogu nazvati čučnjevi, a ne pokušaji nilskog konja da dohvati mrvice s poda), manično osluškuješ tijelo: Jel' to vodenjak? Jel' to trud? Pališ malo-malo aplikaciju za praćenje trudova. Razočarano gasiš kad skužiš da je to samo probava. Jedeš ananas, piješ ananas, njuškaš esencijalna ulja…ja sam išla čak tako daleko da sam si stiskala akupresurne točke za poticanje trudova*. 


Dva dana nakon tremina, čučnjevi i dok fotografiram

Ništa. Nada.

O svom iskustvu neću pričati u ovom postu. Osim toga da s prvim djetetom ništa nije uspjelo. Sada, s ove točke gledišta, s malo više iskustva i sigurnosti, ne bih dala da me zaplaše. Iako sam i tada znala da dijete dolazi kada je spremo, da nije uopće jednostavno izračunati datum začeća, tj. poroda, da prvorotkinje puno dulje nose od višerotkinja, da je svatko od nas različit, ali i da postoje realne opasnosti od omotavanja pupčane vrpce i sl,  jednostavno bi se opustila zadnje tjedne trudnoće. Ma, cijelu trudnoću! Ne bi se fokusirala na to kako ne uspijevam dobiti trudove, već bi se fokusirala na to kako se veselim susretu s bebom, kada beba odluči krenuti na put u ovaj naš svijet. Ali da, lako je pričati poslije. Malo je teže zadržat fokus na ičemu kada ti malo-malo dolaze pozivi, poruke, mailove s upitima:
A nisi još rodila? O pa šta čeka? JOŠ si trudna? Ajme pa koliko nosiš, k'o slon?!




No, da se vratimo na temu. S drugim djetetom je bila ista stvar. NIŠTA nije uspijevalo. Dok nisam krenula s ovim vježbama. Slučajnost ili ne, trudovi su krenuli nakon tri dana. Sigurno smo svi različiti i sigurno svakom nešto paše. Preporučam da po svom nahođenju isprobate sve. Pa nešto će valjda upaliti!





* O svim metodama koje sam isprobala, koje su beneficije i zašto se koriste pista ću u slijedećim postovima

__________________________________________________________________________________________________________________________________
NAPOMENA: Korištenje i slijeđenje vježbi, savjeta i znanja koje iznosim na blogu je vaša osobna odluka. Preporučujem da se posavjetujete s liječnikom prije nego što slijedite bilo koji program vježbanja, recepata ili savjeta koje dijelim. Nema skrivanja, nisam liječnik, ni stručnjak za zdravstvenu skrb, ni osobni trener, ni nutricionist, ni savjetnik. Zapisujem i dijelim s vama vježbe, obroke i savjete samo na temelju osobnog iskustva. 

Popečci od graška iliti kako izbirljivom todleru servirati zdravu hranu i umirit mamazak

Sjećam se onog krasnog razdoblja svoga ranog roditeljstva (znači prije godinu dana minimum :D) kada sam slušala ljude kako govore da im djeca ne jedu. Kako tuku samo po kruhu ili jogurtu. A ja sam ponosno gledala svoje čedo koje smaže par tanjura hrane. Povrće, voće, riže, sve domaće, zdravo, ma mila majka.
I onda je napunio 21 mjesec.
Jela su počela lagano otpadati. Da bi do druge godine spali na jelo i pol. Tikvice koje nisu u sezoni. I tijesto.



Gotovo svaki put kada bi dva sata smišljala ručke koji bi mogli zadovoljiti njegovo nepce i moju savjest dijete-mi-zdravo-jede, završili bi tijestom s vrhnjem i mojim osjećajem nedovoljnosti. Da, da, znam krivi osjećaj, nepotreban, djeca su djeca, izbirljiva, mala ja bi prestala jesti ako bi netko disao pored mene, jer fuj i tako. Mislim bila sam gora od Ramsaya. Svi su bili krivi. A bome, potomak mi nije pao daleko od stabla.



Ali, de ti to objasni mamazgu.
I tako, danas pravim grašak s tikvicama. Njemu već priređujem tikvice i njoke, ali mi mamazak iliti đavo, ne da mira. Ma da probam. Jer ono, imam vremena hej, na meni je samo kuća i dvoje djece, zašto se ne bi igrala s hranom. Uostalom, ovih 12 lonaca koje sam zaprljala u zadnja dva sata operem za dva sata, zašto ne bi trackala još.
I tako ja odvojim dio skuhanog recepta. Usitnim štapnim mikserom. Dodam malo ovog malo onog, malo spećem, malo ofurim jezik, mmm pa ovo je fino.
Ali da. S godinama mi je fino i povrće iz juhe, na što mi se prije dizao želdac. Uvijek kažem da je to prvi znak starenja, kad s užitkom jedeš skuhanu mrkvu i cvjetaču u juhi dok ti se list peršin lijepi za bradu.



I tako nutkam ja potomka popečcima.
Govorim da to lavovi jedu.
Ostavim posudu s hranom kao mamac i skrijem se iza kuhinjskog šanka. Ništa.
Ričem i jedem. Roar, tigrovi vole papat palačinkice, popečke. Pojedem jednu palačinku nutkajući ga.
Nula bodova.
Očajna sam.
Razmišljam da prekršim sva pravila i kažem da će ići gladan spavat.

Brian Gordon/Fowl Language Comics

I u to dolazi tata.
Uzme palačinkice i ponudi mu.
Beštija uzme komadić i pojede i viče MMMMMMM.
I nastavi. DONOSI mu posudicu kada pojede da se napuni s još.

Okej, zadovoljna sam što dijete jede i jer sam fino skuhala, al brate mili, mamazak je uvijek gladan drame pa si sada misli, a zašto, što ne valja da neće OD MENE da jede :D
Da skratim priču, recept je uspjeh. I za mene i za izbirljivog todlera koji u životu nije pojeo grašak, a mrkvu je prestao jest tamo osamdesetineke. Pardon, negdje u siječnju ove godine.



Pa evo, možda upali i kod vas J

1 ploška tvrdog sira
1 žličica maslaca ili kokosovog ulja
Odokativno brašna (ja sam stavljala malo slanutkovog, dosta običnog jer mu zobeno nisam htjela stavljati jer se ujutro najeo u banančinkama) dok ne postane masa ni prerijetka ni pregusta.

Dakle, očito. Grašak smiksate sa štapnim ili u multipraktiku, dodate ostale sastojke i smiksate. Pravite palačinkice na tavi. Pekla sam oko 8min. Na mrvu kokosovog. Dok nije izgledalo pečeno (da, znam da sam jako precizna u brojkama,  Grunf mi nije do koljena)



Grašak s tikvicama i koprom



Ovaj recept pišem brzinki samo kako bi ga mogla linkati na recept s palačnikicama.
Tako bez uvoda, sbrdazdola.




400 g graška
3 mrkva
Maslinovo ulje
1 tikvica
4 komada mladog luka (ili starog, ali onda njega malo, jelte)
Dva režnja češnjaka
Kopar
Sol
Papar
Žličica crvene slatke paprike
1,5 žlica paste od rajčica


Na maslinovom ulju popržimo nasjeckani mladi luk s repovima, dodamo dvije naribane mrkve i jednu u kolutićima, češnjak i na veće komadiće nasjeckanu tikvicu. Kada luk uvene dodamo grašak. Malo promiješamo te dodamo paste od rajčice i vode. Kuhamo i dodajemo vodu dok se ne skuha. Nkad napravim skroz suho, nekad po željama s malo safta. Dodati začine po želji.

Proljetni rižoto



Najfinija jela nekada mogu nastati na najjednostavniji način. Na primjer već je kasni sat a treba spremat večeru prije nego se pilići probude. Pa tražiš inspiraciju u frižideru. Većinu stvari odbacuješ jer je presporo, komplicirano, nešto fali itd. Onaj svežanj mladog luka je za salatu, al treba nešto smislit z salatu. Mogu eventualno satricu napraviti, ali nije ni to potpuni obrok...hm…mrkva. Tri mrkve što s njima, ništa. Skuhana mrkva i salata od mladog luka baš i nisu zadovoljavajući obrok za gladne želudce. A i ona 4 šampinjona neću se proslavit. Kad puste vodu, bit će žgoljava, ma ni za pod zub.
Al što ako skombiniram sve skupa.





Ono, ako može rižoto s porilukom, što ne bi mogao i s mladim lukom.






I tako malo ubaci ovog, malo onog, malo začina….
I nastane najkremastiji i najfiniji rižoto koji sam jela.

5 komada mladog luka
2 mrkve
4 šampinjona
2 češnja bijelog luka (ja nisam imala pa sam koristila češnjak u prahu)
1.5  šalica riže
maslinovo ulje
majčina dušica
papar
sol
list peršina





Na ulju malo popržit sitno nasjeckane šampinjone da puste vodu, dodati jednu naribanu mrkvu i jednu sitno nasjeckanu. Luk oprati i odrezati ružni dio zelenjave, a ostalo nasjeckati na veće komade (s lijepim repovima zelenjave). Dodati opranu rižu. Zatim i vode (ide u omjeru 1:4 u korist vode, al ja još uvijek dodam odoka ako treba). Pred kraj dodati začine.


Na ulju malo popržit sitno nasjeckane šampinjone da puste vodu, dodati jednu naribanu mrkvu i jednu sitno nasjeckanu. Luk oprati i odrezati ružni dio zelenjave, a ostalo nasjeckati na veće komade (s lijepim repovima zelenjave). Dodati opranu rižu. Zatim i vode (ide u omjeru 3:1 al j još uvijek dodam odoka ako treba). Pred kraj dodati začine.

Mladi luk je inače dosta blagog okusa i pun zdravlja.  Sadrži vitamin A, tiamin, B6, vitamin C, folnu kiselinu, kalcij, željezo i kalij. Ima antiupalna svojstva, regulira krvni tlak i razinu šećera u krvi. 




Ružni projekt prste čuva

Ovo je jedna od najružnijih kreacija mog kreativnog života.
A vezan je uz jedna horor.

Horor kojeg osjetiš kada vidiš da se nesigurne nožice zatrčavaju prema vratima i snažno hvataju rub vrata…
škriiiiiiiiip…
i samo čekaš bolni jauk dok usporeno, kao u filmu, skačeš prema vratima pokušavajući se postaviti kao tampon zona između prstića i zatvorenih vrata uz glasan jauk: "Neeeeee! Paziiiii!"

Škriiiiip!

Previše je to stresa, zaključih. Moram nekako riješit vrata. Ah, pa da! Pinterest. Sjećam se kako sam još davnih nemamskih dana naišla na zgodnu ideju: pool noodle, kako bi se lijepo hrvatski reklo, iskoristiti kao stoper (još jedna izvorna hrvatska riječ) za zatvaranje vrata.
Ništa jednostavnije – odreže se komad pool noddlea i razreže po dužini, natakne na vrata i vi ste MIRNI. I sve to za malo kuna.
E sad, ljeto je i pool noodla sigurno ima. Ali gdje. Viđala sam kada mi nije trebalo, sad su nestali. Svi. Pa nije vraga da ih toliko ljudi koristi. Iskreno nikad nisam nikog vidjela da se kupa s tim. Al dobro, dugo i nisam bila na moru.
No, nakon par dana potrage, ipak smo uspjeli naći u nekom konzumu na kraju grada prekrasni pool noodle u krasnoj ljubičastoj boji.
Čim sam se vratila doma, krenula sam na posao rezanja. Sve je zaista vrlo jednostavno.
Osim.
Vrata.

pretila vrata


Amerikanci kao što imaju tanke zidove, očito imaju i tanka vrata. Ne ova naša (moja barem) iz 70 -ih. – višeslojna. Oooo, pokušavala sam ja nataknuti na sve moguće načine, jarac u meni je prkosio, e neće mene vrata pobijediti.
Samo što jesu.


Što sad? Kamo dalje?


I tako, sjedim ja na podu, i dalje očajna, razmišljam o alternativama i pogled mi padne na baby gym s plastičnim karabinjerima. O pa da. Kukice za tuš!
Kupim kukice, naslažem ih iii…



Probaj, fejlaj, probaj, fejlaj...


…oh ne.
Pretanke su. Vrata su ipak preblizu rubu i prstići definitivno ne bi preživjeli udar.
Što sad.
Pogled mi padne na razrezani pool noodle.
E pa sad to već ima smisla.
I tako, razrežem noodle na kolutove, naslažem na kukice, lijepo stavim. Odlično je.
SAMO, kukice baš nisu čvrste.

to još nije to


Aha, sjetim se plastičnih držača za kablove.



I krenem u „heklanje“ Naslažem ih na razne načine, tako da budu najdeblji gdje trebaju biti, tanji gdje ne trebaju, isprobam sve moguće načine zatvaranja vrata. Tres, boom, kreš – svaki put moja inovacija zaustavlja potpuno zatvaranje vrata. Tadaaaaa!

čudovište

Iako je taj period lupanja vratima kratko trajao još ponekad ih koristim. Uostalom pokušala sam pool noodle iskoristiti kao zaštitu za stolić kako se ne bi ovo ponovilo, ali nije imalo nekog učinka, jer je probuđivao još veću zanimaciju mladog padawana za rubom stola. I redovito ju je skidao.

Ni kao nakit nije nešto prošao :D


Unikatna ogrlica


No, iskoristili smo još i za igru, a imam i još nekih ideja u rukavu :)





Kada postaneš stomak

Iz dana u dan stalno ista pitanja i isti odgovori i iste reakcije, drugi ljudi, ista ja, malo veća nego jučer, malo umornija nego prekjučer i malo strpljivija nego sutra.

SVIZAC BROJ JEDAN:
Dobar dan, molim jedan kruh.
Oooooo, pa kad ćete vi više roditi?
Za dva mjeseca.
Štooo? Tek! Pa kolki ste, ja sam mislila da ste već trebali roditi.

Ostale: Dobar dan dobar dan, prenijeli ste? Nosite dvojke? Jeste sigurni da ne? Možda trojke ha ha ha. Bit će to Herkules!






SVIZAC BROJ DVA:
Dobar dan, stavljam košaricu na blagajnu. Ona klika. On dolje skakuće i proteže se da vidi što se na blagajni događa. Beba u stomaku poskakuje.
Nosite curicu? Osmijeh od uha do uha.
Ne, dečka, pristojno se smješkam.
Ajooooj, ma bitno da je zdrav! Razočaranje ne uspijeva skriti ni ispod naočala.



I to je taj šah mat. Nema riječi koja neće zvučati kao obrana ili utjeha. Jer ono što je u njihovim glavama ne može izbrisati ono što je u mome srcu i životu.

Sva sreća da su nam glave odvojene i da nam se dotiču samo pogledi. Sva sreća da mišljenja nisu zarazna, ili ako i jesu, da ste na vrijeme cijepljeni od njih.

Newsletter

Subscribe Our Newsletter

Enter your email address below to subscribe to our newsletter.